Značenje imena »kršćanin« po učenju sv. Grgura Niskog

Abstract

U radu se razmatra razumijevanje i tumačenje osnovnih izraza u kršćanstvu, kao što su »kršćanstvo« i »kršćanin« na osnovi teološke misli sv. Grgura Niskog. Tema rada se raspravlja i promišlja ponajprije na osnovi Grgurova spisa naslovljenog Armoniju o tome što znači ime ili zvanje kršćana. Posebno se ističe i promišlja važnost pravilnog razumijevanja imena i zvanja kršćanin. Istodobno se pristupa Grgurovu istraživanju i tumačenju izraza »kršćanstvo«, koje svetac definira na sljedeći način: kršćanstvo je nasljedovanje božanske naravi. Raspravljajući o svemu tome, Grgur Niski postavlja osnovna pitanja. Kako je moguće da se stvorena, slabašna i ograničena ljudska narav tako proširi i dosegne ono blaženstvo koje postoji samo u Bogu? Kako je moguće da zemaljsko postane slično nebeskom kada sama razlika po naravi nedvosmisleno ukazuje na nedostižno nasljedovanje (τὸ ἀνέφικτον τῆς μιμήσεως)? Sveti Grgur kao odgovor ističe da nas evanđelje nigdje ne poziva da usporedimo ljudsku narav s božanskom, jer bi to bilo izlišno i nemoguće, nego se to ponajprije odnosi na dobra djela ili »dobre energije« (ἀγαθὰς ἐνεργείας), naravno u mjeri u kojoj je to čovjeku moguće. Neophodno je nasljedovanje samo u onome što je čovjeku dostižno i moguće, a to je, prije svega nasljedovanje i ugledanje na Boga čovjekovim djelovanjima, djelima, dobrim energijama, odnosno, konkretnim životom i vladanjem.

The article discusses the understanding and interpretation of basic expressions in Christianity, such as "Christianity" and "Christian" on the basis of the theological thought of St Gregory of Nyssa. The main source of the reflection is Gregory's work addressed to Harmonius on the meaning of the Christian name or vocation. The authors are especially pointing out the importance of correct understanding of the name or vocation of Christian. At the same time, they are discussing Gregory's study and interpretation of the term "Christianity" that the Saint defines in the following way: Christianity consists in living according to the divine nature. Through his discussion of these topics, Gregory of Nyssa poses some fundamental questions. How is it possible for the created, weak, and limited human nature to expand itself and to reach that bliss that exists only in God? How is it possible for what is earthly to become so similar to what is heavenly when the very difference of their natures undoubtedly points to unreachable living according to the divine nature (tau omicron alpha nu epsilon phi iota kappa tau kappa tau omicron nu tau eta sigma mu iota mu eta sigma epsilon omega sigma)? In reply, Saint Gregory points out that the Gospel never invites us to compare the human nature with Divine, because this would be pointless and impossible, but that this has primarily to do with good works and "good energies" (alpha gamma alpha theta alpha sigma epsilon nu epsilon rho gamma epsilon iota alpha sigma); of course,to the extent that this is possible for a human being. One has to live according to the divine nature only in those things that are possible to a human being; primarily through following God in human activity and good energies, i.e., in concrete life and behaviour.