Fundamentalist Tendencies in the Orthodox Biblical Scholarship Some Examples and Hermeneutical Observations

Abstract

The article deals with the topic of fundamentalist approach to the biblical texts within-the Orthodox biblical scholarship. After a brief description of the fundamentalist approach to the Bible and an attempt to question them from the point of view of the concept of Christian Scripture and contemporary epistemology based on the interpretative structure of knowledge, author briefly points to the strangeness of the fundamentalist approach to the Orthodox theological tradition. The fundamentalist readings of the Bible inspire or follow tendencies within the Orthodox Church, such as anti-intellectualism, anti-ecumenism, and a specific call to spiritual revival. One possible answer to the dominance of these phenomena in the Church is the promotion of the historical-critical method in interpreting the Bible on the Orthodox educational institutions, as well as insisting on a scientific-critical discourse in the context of the present time. The fundamentalist approach should be seen as a challenge, but also as an invitation to dialogue. Given the dialogic structure of interpretation, there is no reason to replace fundamentalist approach with another type of fundamentalism. The Church is a space that encompasses different expressions and phenomena of faith, but above all it is a space of dialogue and mutual understanding, not exclusion and rejection.

U članku se obrađuje tema fundamentalističkog pristupa biblijskim tekstovima u okviru egzegeze pravoslavnog konteksta. Poslije kratkog opisa fundamentalističkih postavaka tumačenja Biblije i pokušaja da ih se dovede u pitanje s gledišta koncepta kršćanskoga Svetog pisma i suvremene epistemologije utemeljene na interpretacijskoj strukturi spoznaje ukratko se ukazuje na stranost fundamentalističkog pristupa pravoslavnoj teološkoj tradiciji. Fundamentalistička čitanja Biblije ili inspiriraju ili pak prate tendencije u okviru pravoslavlja, poput antiintektualizma, antiekumenizma i specifičnog poziva na duhovni preporod. Jedan od načina da se suprotstavi dominaciji takvih pojava u Crkvi jest promoviranje historijsko‑kritičke metode u tumačenju Biblije na pravoslavnim obrazovnim institucijama kao i inzistiranje na znanstvenokritičkom rasuđivanju u kontekstu suvremenog doba. Fundamentalističke zahtjeve treba promatrati kao izazov, ali i kao poziv na dijalog. S obzirom na dijalošku strukturu interpretacije, nema razloga da se na fundamentalističke zahtjeve odgovara drugom vrstom fundamentalizma. Crkva je prostor koji obuhvaća različite izraze i očitovanja vjere, ali je prije svega prostor dijaloga i razumijevanja, a ne isključivanja i odbacivanja.